volim te kad pricas
u svom ovom ludilu
slutnja gubi privid



ogoljela do kostiju
postaje stvarnost
zaboravljena bol
ne zelim da te odvlacim daleko
rijeci poput bajke
smiruju camotinju
ne brini
netko pamti svaki tren u godini
sve vase setnje razgovor
a ti jos razmisljas
vjeruj mi
gledaj moju malu kako ide niz ulicu
primjecujes li boju na njenom obrazu
danas je prvi dan u proljecu
i ona uziva kao da je posljednji